Ovogodišnja ekumenska nastojanja oko zbližavanja i poticanja razumijevanja kršćanskih Crkva te poticanja mira, suživota i tolerancije održana su diljem Hrvatske od 18. do 26. siječnja 2015. Inicijator je Rimokatolička Crkva, a učestvovale su sljedeće Crkve: Rimokatolička, Pravoslavne (Srpska i Makedonska), Reformirana, Evangelička, Baptistička, Evanđeosko-pentekostalna. Reformirana Crkva podržava projekt zato što su moderna ekumenska nastojanja otpočela sredinom 19.st. (1846.) u krugu Crkava reformacije.
Povodom svojih posjeta i susreta vlč. Andrea Langh je izjavila sljedeće: «Molitvena osmina za jedinstvo kršćana je veoma važan događaj i jako mi je drago što mogu biti dio toga. Ovo nam je prilika da se posjećujemo i bolje se upoznamo; prilika da vidimo kako ni jedna razlika u načinu štovanja Isusa Krista ili našem shvaćanju o Njemu nije jača od našega Gospodina Isusa koji nas sve povezuje i ujedinjuje. Mora nam biti jasno da su razlike posljedica naše ograničenosti u shvaćanju Božje objave koja je toliko velika i duboka da ju naš um ne može u potpunosti shvatiti. Da bismo mogli shvatiti Boga, morali bismo biti bog, a to sigurno nismo – mi smo nesavršeni i naše shvaćanje Božje objave je nesavršeno. Tako da nitko od nas ne može tvrditi da je u potpunosti u pravu, da je jedino njegova denominacija ona prava – jer Bog ne pripada niti jednoj denominaciji – ne pripada niti jednoj crkvi. Mi kršćani smo crkva, tijelo Kristovo, a on je glava te Crkve. Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj nas poziva na ljubav i jedinstvo – ne na prepirke i svađe oko nevažnih stvari. Mi smo ovdje kako bismo svojim životom svjedočili za našeg Gospodina, bili svjetlo svijetu i sol zemlji, a to možemo samo ako ljubimo jedni druge. Sam Isus Krist je rekao da će nas svijet prepoznati kao Njegove učenike po ljubavi koju budemo imali jedni za druge. Pokažimo svijetu tko je naš Gospodin i što sve može. Stavimo sve predrasude na stranu i uživajmo u ovom zajedništvu, a na različitosti gledajmo kao svjedočanstvo Božje veličine. Moja velika nada je da ovo naše zajedništvo neće biti ograničeno samo dok traje molitvena osmina, već da ćemo se osjećati dovoljno slobodno posjećivati jedni druge i nakon što ovih osam dana prođe. Mi smo svi djeca Božja, sestre i braća u Isusu Kristu – tu nema mjesta ičem drugom osim ljubavi.»
Osvrt na molitvu u Zagrebu
Crkvena općina Zagreb, 18. siječnja 2015, organizirala je: Bogoštovlje, druženje i domjenak na kojemu su bili nazočni: vjernici, i predstavnici: Rimokatoličke Crkve, Evangeličke Crkvene općine, Makedonske pravoslavne Crkve, Grkokatoličke Crkve, Starokatoličke Crkve, predstavnik Grada Zagreba, Veleposlanik Kraljevine Norveške, te predsjednik Hrvatskog biblijskog društva. Razlog okupljanja bilo je: kršćansko Bogoštovlje i zajednička molitva, svjedočanstvo vjere u Boga, promicanje mira i suživota različitosti, uvažanje drugih i drugačijih, te duhovna obnova!
Bogoštovlje je predvodio vlč. Branimir Bučanović, uz molitveno učešće predstavnika Crkva, a biblijska poruka temeljila se je na Evanđelju po Luki 9,28-36.
Istaknuto je sljedeće: Jednom zgodom, Gospodin Isus Krist, poveo je trojicu svojih učenika (Petra, Ivana i Jakova). Oni su svjedočili veličanstvenom događaju Gospodinova preobraženja. Evanđelja iznose svjedočanstvo koje i danas ostavlja bez daha: Mt 17,1-8; Mk 9, 2-8; Lk 9, 28-36.
Učenici su bili sa Gospodinom na visokoj planini (vjerojatno Hermon, vrh je 2814m). Dok je bio u molitvi, a učenici shrvani umorom, dogodila se preobrazba. Glagol grč. metamorfo (preobrazba, metamorfoza, transformacija) znači promjena oblika. Tom prilikom njegova vanjština je postala potpuno svijetle boje i transformirane forme – dokaz i pokazatelj posebne veličanstvene Božje nazočnosti.
Pojavljuju se dvije, značajne, osobe: Mojsije i Ilija. Preko Mojsija Bog je posredovao Zakon te vodio i oblikovao Izrael: iz ropstva, u slobodu; iz zemlje sužanjstva, u obećanu zemlju. Njegov prelazak u vječnost obavijen je misterijem, a grob mu je nepoznat (Pzk 34,6). Ilija je, također, značajan i jedan od najvećih biblijskih proroka. Njegov prelazak u vječnost popraćen je upečatljivim odlaskom u vatrenim kočijama (2. Kr 2,11). Njih trojica razgovaraju o Isusovom putu, muci i onome što se treba dogoditi u Jeruzalemu.
Ukazali su se u slavi (grč.doxa imenica ž.r.), riječ označava Božju prisutnost koja prožima mirom, nadom, i spoznajom. Božja slava trajno je stanje Neba, a na Zemlji samo kada ju Bog pohodi. Takova slava je obećana vjernicima u vječnosti, a njezin predukus je vidljiv i sada. Njihovo ukazanje je potvrda Isusove mesijanske službe i moći Božje.
Evanđelista Matej svjedoči slavu u kojoj se čuje Božji glas (Mt 17,5-6). Isus je istobitan sa Ocem, Božji odabrani i poslani Spasitelj. Donosi radosnu vijest, koja upućuje na Boga te daje punu i pravu vjeru. Isusov autoritet ne polazi od čovjeka ili institucije. On nije velik zato što je to organizacija ili centar odredio; njegova veličina, poslanje i potvrda službe dolaze od Boga. Preobrazba na planini potvrđuje ono što neprijatelji nisu mogli prihvatiti, ali ni učenici, tada, prepoznati. Isus je Spasitelj svih, pravi put vjere i nade u Boga!
Zanimljivo je uočiti ponašanje svjedoka, a to što ih je troje potvrđuje vjerodostojnost događaja. Prvo drijemaju, a onda ne znaju što bi rekli. Petar je progovorio, ali smušeno u čudu, zbunjeno i prestrašeno. Možemo ih razumjeti; vide Mojsija i Iliju koji su “mrtvi” već dugi niz stoljeća.
Sve je prožeto mistikom, i strahom Gospodnjim; to je dobar znak jer strah Gospodnji je početak mudrosti i spoznaje (Izr 1,7). U oblaku na visokoj planini očitovala se Božja nazočnost. Nije to obična situacija, nego prava i stvarna prisutnost Boga. Kada se Bog pojavi i smrtnom čovjeku objavi mora se slušati!
Progovara jasno, a njegova poruka je neupitna: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” (Lk 9,35b). Rečenica nije mudro smišljena poruka pisca, nego Vox Dei i svjedočanstvo, a to obvezuje. Jesmo li spremni prepoznati glas Boga u porukama kao što su ove?!
U Bibliji je zapisano sve što je bitno za spasenje, tu nalazimo Božje poruke i konačne objave; zato je potrebna kao duhovna hrana, pravac života i temelj pobožnosti! Bog je jasno poručio koga treba slijediti. Isus je pravi put, a vjera temelj blagoslovljenoga života i puta spasenja! Naglašeno je u biblijskom navještaju.
vlč. Branimir Bučanović pojašnjava i smisao ekumenskih nastojanja iz ugla reformirane nauke i prakse: “Ekumenizam je pokret među kršćanima oko kojega postoje različiti, ponekad oprječni, stavovi i nastojanja.
Neki mu pristupaju sa oduševljenjem, drugi ga sa prijezirom odbacuju, a treći jednostavno nisu sigurni što o tome misliti. Jedni bi da budu nad svima, drugi da se prvi prvo njima pridruže, a treći bi da sami sebi budu autoritet. Zbrka i pomutnja se ponekad održava podsjećanjem na nesretne epizode iz prošlosti ili potiče bukačinom religioznih ali radikalnih pojedinaca u svim taborima.
No, mnoge uopće ne zanimaju prijepori i prepirke nego žele živjeti svoju posebnost u suživotu sa drugačijima. Onima koji žele živjeti i učiti toleranciju može pomoći kut gledanja reformiranih kršćana.
Reformirani vjernici ekumenska nastojanja vide kao mogućnost promicanja: zajedničkog suživota, uvažavanja različitosti, poticanje mira i razumijevanja te svjedočenja temeljnih evanđeoskih istina.
Ovaj koncept svoje uporište ima u Bibliji koja naučava što vjerovati i kako živjeti svoju posebnost, te ističe sljedeće načelo: ‘Težite za mirom sa svima …’ (Heb 12,14a). Mir je stanje duha, a da bi se u društvu ukorijenio potrebno je na njemu raditi; na to su pozvani svi, a ne samo institucije. Na žalost kultura nereda, nerada i nemira nasljeđe je nesretne revolucionarne prošlosti koja je postavila temelje i pustila korijenje izopačenog morala i danas vidljivog u svim aspektima društva. Unatoč tomu što nas mračno nasljeđe, te izopačeni moral sa kojim nismo raščistili svakodnevno pritišću; lustracija duha, promicanje istine i kultura mira imperativ su svih.
Reformirano razumijevanje ekumenizma mogli bi pojasniti sljedećom Isusovom porukom: ‘U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?’ (IV 14,2).
Dakle, ekumenizam bi biblijski i slikovito mogli opisati kao kuća u kojoj žive različiti ukućani. Zamislimo ukućane koji su stalno u sukobu i svako misli isključivo na sebe. Što bi se dogodilo sa tom kućom? Polako ali sigurno bi se razrušila, a ukućani iako vlasnici – postaju beskućnici! Svijet je kao kuća u kojoj žive različiti stanari. Svaki stanar treba vodi brigu o sebi ali poštivati drugačije, te pomoći, koliko može, kako bi mu život proticao u miru i blagoslovu.
Istinska ekumenska nastojanja su bitna jer potiču: mir, suživot, uvažavanje različitosti te načela sretnoga i blagoslovljenoga života! “
Poruke i pozdravi predstavnika
Predstavnik Rimokatoličke Crkve dr. Jure Zečević: “Pozdravljam vas u ime dviju ustanova koje predstavljam Vijeće za ekumenizam i dijalog HBK-e, i Povjerenstvo za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije čiji su članovi i ovdje prisutni.
Svi smo mi ovdje s vama da pokažemo da prepoznajemo to zajedništvo u Gospodinu. Tko je taj koji izgovara te riječi (Tema ovogodišnje molitvene osmine: Daj mi piti), svemogući Bog, onaj po kome je sve postalo i bez kojega na postade ništa. On od žene Samarijanke traži vodu sa zdenca, traži vodu vremenitosti. Traži biti sastavnim djelom vremena i prostora (inkarnacija-utjelovljenje), Bog hoće biti među nama. Žena nakon što prepoznaje u njemu više od čovjeka traži od njega vodu živu o kojoj govori.
No, taj susret, ta razmjena vode vremenitosti koju uzima Bog i vode života vječnoga koju traži žena od njega postala je moguća tek nakon što su se nadišle predrasude. Ona pita: ‘Kako ti Židov išteš vode od mene Samarijanke?’ Opterećenost, kočnice, ograde, pregrade na koje valja naići da bi se dogodio susret. Isus izgovara riječi koje za nas kršćane, ali i za sve ljude jako puno znače. Tko god pije vremenite vode sa zdenca opet će ožednjeti. ‘Ali tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne neće ožednjeti nikada’. Zašto? Gospodin sam kaže: ‘Voda koju ću mu ja dati postaje u njemu izvorom vode koja struji u život vječni!’ Time nam je dan model po kojemu živjeti. Možemo biti zaokupljeni različitim stvarima, možemo to imati u drugome planu, ali činjenica je da se u vremenitosti treba živjeti imajući u vidu ono vječno.
Čovjeku je piti i samarijankinu vodu sa zdenca dok smo u vremenitosti, i Isusovu vodu – živu! Možemo se upitati teku li obje vode u nama, u duhu, u nutrini. Još jedno mjesto je vrlo poučno. Pitanje je naše konkurencije, našega natjecanja, pa možemo čak i reći; naše zavisti. Jedne u odnosu na drugu zajednicu. Gdje se klanjati? Gdje štovati Isusa, u kojoj kršćanskoj zajednici? Žena pita ‘Gdje se klanjati? Tu u Jeruzalemu gdje vi Židovi kažete da treba ili ovdje na ovome?’ Isusov odgovor obvezuje njegove učenike: istinski klanjatelji klanjaju se Ocu u duhu i istini; onda je svejedno na kojem mjestu; ako je u duhu i istini! To se događa na kraju. Sumještani žene kazuju: ‘Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja, sami smo čuli i znamo, ovo je uistinu Spasitelj svijeta!’ Svi smo mi baštinili vjeru od različitih ljudi, od kojih smo ju čuli, ali ono na što nas ovo evanđelje poziva jest da imamo osobno iskustvo živoga Boga. Tada je naša vjera nerazoriva. Sve drugo je kuća na pijesku. Nadam se da ćemo potaknuti ovom poukom i porukom da nam je potrebna vječnost u vremenitosti doista živjeti svoj život cjelovito satkan i od ovoga što nam treba ovdje i od onoga što nam je obećano u Isusu Kristu.”
Predstavnik vjernih evangelika Zagreba pt. Moran Rajković: “Drage sestre i draga braćo mi danas u zajedništvu zahvaljujemo Bogu na svemu što nam daruje, a posebno onome što nam je potrebno za život. Zahvaljujemo se Bogu što on ovom zemljom hrani svakog čovjeka. I onoga koji živi u slozi i onoga koji ne živi u slozi sa bližnjima. On svakom čovjeku daje potrebno za život; ovozemaljsku vodu i hranu, ali i ono najbitnije, duhovnu hranu kroz svoga sina Isusa Krista. Mi stoga zahvaljujemo što imamo priliku požnjeti plodove zemlje.
Danas, posebno, ne zaboravimo one koji se trude i rade. Koji zbog velikih suša ili poplava ostaju bez svojih plodova jer bogato su sijali, a malo požnjali. Ne zaboravimo danas na sve ostale ljudske djelatnosti gdje se puno ulaže, a jako malo ubire plodova. Ne zaboravimo ni na one ljude koji imaju toliko mali blagoslov od žetve da se ne mogu niti siti najesti, nego trpjeti glad. Ne zaboravimo da smrt od gladi guta tisuće ljudi dnevno u Svijetu. Ne zaboravimo na mirotvorce koje uvijek iznova ratovi pobjede. Ne zaboravimo liječnike koje uvijek nanovo bolest pobjeđuje. Ne zaboravimo danas nikoga koji je sebe stavio u ulogu sijača, a Boga molimo da svakoga tko sije nagradi bogatom žetvom.
Neka svima nama pomogne dragi Bog da uvidimo našu odgovornost i spremnost na žetvu. Onu duhovnu žetvu kojom će nas Krist sve zajedno požnjati u vječnost. Mi kršćani ove riječi iz Iv 4 moramo promatrati kao riječi koje vode prema Križu. Jer na križu je Krist zasijao sjeme i samo zato što ga je ondje tako zasijao drugi svi mi možemo žnjati život. Svi zajedno u vječnosti okupiti ćemo se ponovo u zajedništvu kod jednoga Boga kojega svi zajedno slavimo u našim molitvama, pjesmama, bogosluženjima na našim misama. Svi mi jednom kao i ovdje danas različiti, a u zajedništvu okupiti ćemo se i u vječnom životu!”
Predstavnik Makedonske Pravoslavne Crkve sveštenik Kirko Velinski: “Ova živa voda koju je nudio Gospodin i žeđ za jedinstvom, kod svih nas, okupila nas je večeras ovdje. Neka nam Bog dadne da se nikada ne umorimo u molitvama i u radu na jedinstvu. Molimo, ali ne samo ovih dana kada je molitvena osmina, nego cjelu godinu i radimo za jedinstvo i zajedništvo!”
Predstavnik Grkokatoličke Crkve svećenik Daniel Vranešić: “Vidim ove ekumenske susrete na dva načina: prije svega iz pastoralnog ugla. U našoj hrvatskoj povijesti znamo da je bilo više događanja zbog toga je dobro da vjernici i šire mase, a nadamo se da će to prerasti u masovniji ekumenski pokret, vide svećenstvo zajedno. To je dobra poruka za mir među vjernicima i cijelo naše društvo. Drugi pogled je teološki i on je, također, bitan. Mi slušamo propovijedi i razmatranja koja su važna za produbljenje naše vjere. Svi smo se okupili večeras zbog toga što vjerujemo Isusa iz Nazareta. To je najvažnije. Ako srcem prihvaćamo da je Isus iz Nazareta utjelovljeni Bog onda nema nikakvih razlika između nas. Nadam se da ćemo večeras ponijeti produbljenu vjeru u osobu Isusa iz Nazareta.”
Predstavnica Starokatoličke Crkve gđa. Branka Lacković: “Mi smo u zajednici sa Utreškom unijom, koja je prošle godine proslavila 125 godina svoga postojanja. Htjela bih vam pročitati nekoliko rečenica iz jednoga pisma starokatoličkih biskupa povodom te godišnjice. Prve rečenice našega statuta Utreške unije glase: ‘Želimo se čvrsto držati onoga što je bilo od uvijek i od svih jer je to stvarno i uistinu katolički.’ Biskupi su htjeli pokazati da se osobna mišljenja ne mogu jednostrano proglasiti istinom jer bi to uništilo zajedništvo. Istina je zajednička odgovornost i zajedničko propitivanje. Samo Bog poziva ljude na to propitivanje i on je taj koji Duhom potiče da slijede Isusov put i tako otkriju pravu ljubav. To propitivanje je način Crkve kao zajedništva i poziv na to propitivanje je poziv svim ljudskim bićima. Crkva je zajedništvo, te se stoga i raskoli stare katoličke Crkve još osjećaju kao rane. Iako su te rane izliječene, tijekom vremena, ostavile su ožiljke. Tko god vjeruje u pomirenje prikazano nam u Isusu ne traži podjelu, nego zajedništvo. To nam kroz bolnu stvarnost nejedinstva govori Gospodin i poziva da unatoč svemu budem svjedoci pomirenja i zajedništva.”
Predstavnik Grada Zagreba g. Stipe Zeba: “Sjedinjena kršćanska braćo, u Kristu, lijepo nam je biti ovdje. Iskreno me je obradovao ovaj poziv za molitvu i još više me je obradovala spoznaja naše večerašnje molitve za jedinstvo kršćana u našemu Gradu Zagrebu. Gradu otvorenih vrata, međureligijskog dijaloga, koji je na takovom nivou da bi mu mnogi u Europi pozavidjeli.
U našem gradu djeluju 33 vjerske zajednice, 83 katoličke župe, 80 tak samostana. Dolazimo do spoznaje da se pripadnici tih zajednica osjećaju sigurni u svome djelovanju. Svima nama koji smo učestvovali u ekumenskoj molitvi, za jedinstvo kršćana, koji smo se obogatili susretom, u kojemu postajemo radost jedni drugima; svima nama postavljam dva pitanja.
Kako biti više čovjek, rekao bi prof. Golub, i kako više ljubiti brata čovjeka, danas i sutra više nego jučer? To Krist stavlja pred nas. Mislim da tu nema pogađanja, jer večerašnji susret i bliskost koju nosimo u sebi, naša spremnost sažeta je u Mt 20,5: ‘Ono što učiniste jednom od najmanje braće meni učiniste!’. Ostanimo kršćani, nemojmo da nam se dogodi, kako je to jedan propovjednik rekao, ‘Mimo kršćani!’. Jer ako ljudi poznaju svoj identitet tada neće biti uznemireni identitetom drugoga.
Ovo naše večerašnje okupljanje i molitveno slavlje, neki nazivaju Zagrebački modelom. Prakticiranje interkonfesionalne molitve, što je dragocjena ekumenska baština, večeras sve obogaćuje u našemu gradu.
Susresti čovjeka, dati se susresti, služiti braći ljudima; tako je jednostavno, a tako veliki izazov svima nama ovdje prisutnima. Mi koji smo se večeras ovdje našli, kršćani, ljudi dijaloga, spremni čuti drugoga. Do nove molitve, do novoga susreta sa Bogom koji nas blagoslivlja i šalje da budemo sol i svjetlo Svijeta. Donosimo radost tamo gdje vlada beznađe, donosimo riječ utjehe onima kojima je to potrebno: bolesnima, napuštenima i ojađenima.
Bog ljubavi i dobrote neka vas čuva!”
Veleposlanik Kraljevine Norveške NJ.E. g. Henrik Ofstad: “Draga zajednico, braćo i sestre u Kristu. Veliko mi je zadovoljstvo što sam danas ovdje.
Danas kada su različitost i mržnja toliko prisutni. Ako možemo zajedno ispovijedati vjeru u jednoga Boga i Isusa Krista koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo; to je temelj naše vjere. Nedavno smo svjedočili terorizmu u Parizu, a ono što smo tamo vidjeli poziva na jedinstvo, poštovanje i dijalog. Mržnju sučeliti ljubavlju, a rat mirom!
Kao kršćani imamo posebnu odgovornost, a ono što smo svjedočili večeras dobar je temelj za izgradnju. Ne samo u Hrvatskoj, Europi nego i u Svijetu!”
Predsjednik Hrvatskog biblijskog društva g. Dražen Brodarić: “U ime HBD-a zahvaljujem se našim domaćinima za srdačnu dobrodošlicu, i vama na strpljenju. Ovo je molitveni susret i otac Jure je lijepo rekao svi će se naći u onome ‘Daj mi piti’! Ovo je naša voda (Biblija), a ja vas pozivam da ne stoji na polici i skuplja prašinu. Otac Bonaventura Duda uvijek je rekao da će se pravi kršćanin prepoznati po tome je li njegova Biblija izlizana, istrošena. Nadam se da su i vaše takve!”
Okupljeni su nakon Bogoštovlja i poruka nastavili druženje uz razgovor i domjenak.
